Motivacija ovog rada bila je podizanje svijesti u umjetnosti i široj javnosti o slabovidnim osobama i psima vodičima te pitanju pristupačnosti. Tijekom tri mjeseca surađivala sam s Jacqueline Vrijland i Nadijom, Carinom Bruin-van Heuvenom van Staerelingom i Hutchom te Ceesom Karssenom i Amaliom.

Jedna razlika poput vida stvara drugu, stvara podjelu između njih i nas. Dakle, namjeravala sam smanjiti tu podjelu i uvesti dijalog, dovođenjem slabovidnih osoba i njihovih pasa vodiča u okruženje umjetničke akademije i stvoriti im situaciju da su-djeluju
u stvaranju umjetničkog rada, svojom prisutnošću i jednostavnim pokretima.

Naišli smo na paradoks u kojem su slabovidne osobe stvorile performans, koji ne mogu vidjeti nego osjetiti. Ušli su u “sveti prostor umjetnosti” gdje svatko može biti kreator i gdje je potreba da se prijeđe granica nedodirljivog, kako umjetničkih galerija i muzeja, tako i umjetničkih djela, vrlo opipljiva.