Psa smatramo prvim životinjskim suputnikom usamljene ljudske vrste. Oni su naši prijatelji, članovi obitelji, a prije svega, njihovu lojalnost uzimamo zdravo za gotovo. Možemo li vidjeti ovu životinju iz druge perspektive, a ne samo poslušnu i ‘samo psa’? Što nas sprječava da zamolimo ovu vrstu za pomoć u svakodnevnoj izgubljenoj potrazi za uzemljenja i smisla? A gdje ide sva pseća dlaka?

Ovo djelo nastavak je istraživanja ljudskog odnosa prema ‘drugima’, ne-ljudskim životinjama te kako se načini na koje se odnosimo prema njima odražavaju, utječu i povezani su s našim emocijama, etikom, suosjećanjem i ljudskom usredotočenošću na sebe.